Pojmovnik
Aerosol: suspenzija čestica krutih tvari ili kapljica tekućine promjera manjeg od 1 mikrometar (1 μm) u plinu. U česticama može biti prisutan uzročnik bolesti. Prijenos virusa aerosolom smatra se indirektnim putem prijenosa. Aerosol duže ostaje lebdjeti u zraku od krupnijih kapljica, posebno u slabo prozračenim prostorima.
Antigenski testovi ili brzi testovi: uzima se bris sluznice ždrijela/nosa. Test otkriva prisutnost nukleokapsidnog antigena virusa SARS-CoV-2 u brisu i omogućava bržu i pristupačniju dijagnostiku od PCR testa. Vrijeme od uzimanja uzorka do rezultata skraćeno je npa nekoliko minuta, a test se može provoditi bilo gdje, npr. uz krevet bolesnika, u čekaonici ili u poslovnom okruženju. S obzirom da je potreban uzorak iz obriska, uzorke moraju prikupljati zdravstveni djelatnici, odnosno profesionalci. Očekuju se dobre performanse kod pacijenata s visokim virusnim opterećenjem, što je najčešće slučaj 3-10 dana nakon inficiranja virusom, kada je osoba zarazna, a ne pokazuje nužno izražene simptome, ili u prvim danima od pojave simptoma.
ADE (antibody-dependent enhancement): Pojačanje ovisno o protutijelima (ADE). Pojava pri kojoj se virus veže na suboptimalna protutijela i time si olakšava ulazak u stanice domaćina, nakon čega slijedi replikacija virusa u stanicama.
Adenovirusi: kompleksni DNK-virusi, promjera 70 do 80 nm. Bolesti (adenoviroze) u ljudi uzrokuje najmanje 47 serotipova iz roda Mastadenovirus, a članovi roda Aviadenovirus patogeni su za ptice. Češće obolijevaju dojenčad i mala djeca nego odrasli. U djece najčešće uzrokuju infekciju gornjih dišnih putova uz obično izražene znakove hunjavice (rinitisa). Katkad virus u djece uzrokuje bronhiolitis (upala malih dušnicâ) i upalu pluća. Serotipovi 3 i 7 uzrokuju faringokonjunktivalnu groznicu, koja se očituje vrućicom, upalom spojnice oka i upalom ždrijela. Adenovirusi mogu uzrokovati upalu ždrijela (tonzilofaringitis) i bez konjunktivitisa (upale spojnice). Tada su, osim grlobolje i vrućice, nazočni i hunjavica i kašalj. Adenovirusi katkad uzrokuju infekcije izvan dišnih putova (npr. akutni proljev u djece, hemoragična upala mjehura i epidemijski keratokonjunktivitis). Teška upala pluća ili opća infekcija pojavljuju se u osoba s oslabljenim imunitetom (npr. nakon presađivanja organa ili u bolesnika s HIV-infekcijom). Zasad nema djelotvorna antivirusnog sredstva za liječenje adenoviroza.
Adenovirusno cjepivo: cjepivo u kojemu adenovirus služi kao vektor za unos antigena. Oksfordsko cjepivo koristi adenovirus koji inficira čimpanze (ChAdOx1), dok rusko cjepivo koristi dva tipa adenovirusa koji inficiraju čovjeka, adenovirus tipa 5 (Ad5) i adenovirus tipa 26 (Ad26). Kao i mRNA cjepiva, i ova dva cjepiva kodiraju za protein šiljka SARS-CoV-2 virusa. Prirodne infekcije adenovirusom su relativno učestale i najčešće izazivaju prehlade. Da bismo od adenovirusa pripremili adenovirusni vektor, virusu je uklonjen dio genoma koji je odgovoran za njegovu replikaciju te se adenovirusni vektor ne može umnažati u stanicama, odnosno ne može uzrokovati bolest.
Adjuvans, adjuvant: komponenta cjepiva različita od antigena koja pojačava imunološki odgovor na antigen.
Aktivna imunost ili aktivni imunitet: proizvodnja protutijela protiv određene bolesti od strane imunološkog sustava. Aktivna imunost može se steći na dva načina: prebolijevanjem bolesti ili cijepljenjem. Aktivna imunost obično je trajna, što znači da je pojedinac zaštićen od bolesti tijekom svog života.
Akutna periferna paraliza (ili pareza) ličnog živca, Bellova paraliza, Bellova pareza: slabost ili paraliza mišića jedne strane lica kao rezultat oštećenja sedmog moždanog živca – nervusa facialisa. Premda uzrok Bellove paralize (kljenuti) nije poznat, ona može uključiti oteknuće živca facijalisa kao reakciju na virusnu infekciju, pritisak ili nestanak opskrbe krvlju. Pojavljuje se kod djece i odraslih u dobi od 15-45 godina, a osobe sa šećernom bolesti i trudnice u većem su riziku od obolijevanja. Gotovo uvijek nastupa naglo, a uključuje nemogućnost podizanja obrve, odnosno nabiranja jedne strane čela te zatvaranja oka zahvaćene strane lica. Nadalje, javlja se pad usnog kuta što rezultira asimetrijom u razvlačenju usta u osmjeha, kao i nemogućnošću fućkanja te simetričnog napuhavanja lica. Kod Bellove paralize uglavnom nastupi spontani oporavak koji može biti kompletan ili djelomičan.
Alergija, preosjetljivost ili hipersenzibilnost: stanje u kojem tijelo pretjerano odgovara na unesenu tvar (npr. hranu ili lijek).
Anafilaksija ili anafilaksa: neposredna i ozbiljna alergijska reakcija na tvar (npr. hranu ili lijek). Simptomi anafilaksije uključuju poteškoće s disanjem, gubitak svijesti i pad krvnog tlaka. Anafilaksija može biti smrtonosna i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć, no smrtnost je izuzetno rijetka (po intervenciji zdravstvenog osoblja oko 0.3%).
Antigeni: strane tvari (npr. bakterije ili virusi) u tijelu koje su sposobne prouzročiti bolest. Prisutnost antigena u tijelu pokreće imunološki odgovor, najčešće stvaranje protutijela.
Antivirusni lijek: doslovno “lijek protiv virusa” – bilo koji lijek koji može uništiti ili oslabiti virus.
Artralgija: bol u zglobu.
Asimptomatska infekcija: prisutnost infekcije bez simptoma. Također poznata kao nevidljiva ili subklinička infekcija.
Atenuirano cjepivo ili živo cjepivo: cjepivo u kojem su živi mikrobi oslabljeni (utišani) kemijskim ili fizikalnim procesima kako bi proizveli imuni odgovor bez izazivanja ozbiljnih učinaka bolesti. Atenuirana cjepiva uključuju cjepiva protiv ospica, zaušnjaka, rubeole, vodenih kozica, rotavirusa, žute groznice, malih boginja i neka cjepiva protiv gripe i tifusa.
B-limfociti ili B stanice: male bijele krvne stanice koje pomažu tijelu da se brani od infekcije. Proizvode se u koštanoj srži i razvijaju se u plazma stanice koje proizvode protutijela.
Bakterije: sićušni jednostanični organizmi vidljivi pod mikroskopom i prisutni posvuda u okolini. Iako nisu sve bakterije štetne, neke uzrokuju bolesti. Primjeri bakterijskih bolesti su difterija, hripavac, tetanus, Haemophilus influenzae i pneumokokna bolest.
Cjepivo: suspenzija živih (obično oslabljenih) ili inaktiviranih mikroorganizama (npr. bakterija ili virusa) ili njihovih frakcija koja se daje za induciranje imunosti i prevenciju zaraznih bolesti i njihovih posljedica.
Deltoid: mišić nadlaktice u koji se obično daju injekcije.
DNK virusi: većinom vrsno specifični, s užim rasponom domaćina nego RNK virusi, te sporije mutiraju. Primjeri DNK virusa su herpesvirusi i adenovirusi.
Docjepljivanje: dodatne doze cjepiva potrebne povremeno kako bi se pojačao imunološki odgovor i povećali zaštitni titri. Primjerice, cjepivo protiv tetanusa i difterije se preporučuje odraslim osobama svakih deset godina.
Dvostruko slijepa studija, dvostruko slijepo ispitivanje: ispitivanje u kojemu ni ispitanici ni istraživači ne znaju koji je preparat primijenjen u pojedinoj skupini ispitanika, odnosno koja je skupina primila placebo.
Ekscipijens, pomoćna tvar: tvar koja je nositelj fizičkih svojstava lijeka, a dodaje se djelatnoj tvari kako bi se dobio određeni oblik lijeka.
Endem, otok, otekline: nakupljanje tekućine u tkivnim prostorima zbog nedostatnoga uklanjanja tekućine iz tkiva.
Endemski: prisutan na određenom području, iako obično na niskoj ili početnoj razini.
Endogeni retrovirusi: DNK sekvence u čovjeku, tragovi infekcija koje su se dogodile prije nekoliko milijuna godina
Eritem: crvenilo kože.
Epidemija: pojavnost bolesti unutar određenog zemljopisnog područja ili skupine stanovnika koja premašuje očekivanu pojavnost.
EpitropEpitop: dio antigena koji specifično prepoznaju i vežu limfociti i protutijela.
Etiologija: uzrok.
Farmakovigilancija: skup aktivnosti vezanih uz otkrivanje, procjenu, razumijevanje, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova kao i novih saznanja o škodljivosti primjene lijekova.
Febrilan: s vrućicom, grozničav.
Fiziološka otopina: izotonična 0,9-postotna otopina natrijeva klorida u posebno pročišćenoj, sterilnoj i apirogenoj vodi.
Genotoksičnost: sposobnost neke tvari da ošteti genetski materijal. Takvo oštećenje može biti mutageno, teratogeno i/ili kancerogeno.
Glikozilirani proteini: proteini virusne ovojnice koji omogućuju ulazak u stanicu, zaštićeni šećerima vezanim na protein.
Gubitak imunosti: nestajanje zaštitnih protutijela tijekom vremena.
Hiposenzibilnost: stanje u kojem tijelo ima oslabljenu ili odgođenu reakciju na tvar.
Hladni lanac: sustav koji se koristi za transport cjepiva na stalnoj temperaturi. Uključuje uporabu slijeda hladnjaka i prijenosnih hladnjaka. Većinu cjepiva i otapala potrebno je transportirati i čuvati u hladnom lancu između 2°C i 8°C. Cjepivo Comirnaty mora se čuvati i transportirati na ultraniskim temperaturama između -80 i -60°C.
Humoralna imunost: svojstvo organizma da se odupre djelovanju stranih tvari, posredovano protutijelima.
Histidin: esencijalna aminokiselina koja u našem tijelu služi za izgradnju proteina i ima i niz drugih funkcija. Jedna funkcija je nastanak histamina, koji služi kao „tkivni glasnik“ brojnih fizioloških funkcija, od upale do funkcije živčanog sustava. Histidin u cjepivu ima antioksidativnu funkciju te funkciju stabilizatora pH cjepiva.
Imunizacija: proces razvijanja otpornosti na zaraznu bolest, obično primjenom cjepiva.
Imunost, imunitet, imunološki sustav: zaštita od bolesti. Osoba imuna na neku bolest neće oboljeti u slučaju kontakta s uzročnikom. Imunološki sustav djeluje na tri razine:
Prvo prepoznaje uzročnika bolesti (bakteriju, virus i dr.) kao strano tijelo (koje ne pripada našem tijelu). Na to odgovara proizvodnjom posebnih proteina koje zovemo protutijela i koji pomažu u uništavanju uzročnika. Naš imunološki sustav većinom ne uspijeva dovoljno brzo reagirati i spriječiti nastanak zarazne bolesti.
Organizam pamti uzročnika s kojim je došao u susret i kako ga uništiti. Ako kasnije dođe u dodir s tim istim uzročnikom, brzo ga uništava.
Postoje dvije vrste imunosti: pasivna i aktivna. Na imunost ukazuje prisutnost protutijela u krvi i ona se obično može utvrditi laboratorijskim testom.
Imunizacija: proces razvijanja otpornosti na zaraznu bolest, obično primjenom cjepiva.
Imunogeničnost, imunogenost: sposobnost neke molekule da inducira imuni odgovor. Što je imuni odgovor jači i što do njega lakše dolazi, to će antigen biti imunogeničniji. Imunogeničnost ovisi o nekoliko čimbenika: putu davanja supstance (intravenozno ili supkutano, nazalna instilacija ili dermalna primjena, itd.), količini koja se daje, prisustvo adjuvansa itd. Specifični antigen ne mora nužno imati istu imunogenost kod svih pojedinaca.
Imunoglobulin: protein koji se nalazi u krvi i bori se protiv infekcije. Također poznat kao gama globulin. IgG je primjer bitnog imunoglobulina koji je zalog dugoročne imunosti.
Imunokompromitiranost: stanje smanjenog imunološkog odgovora nastalo kao rezultat naslijeđenih nedostataka, primjene imunosupresivnih lijekova, infekcije, zračenja, pothranjenosti, odnosno određenih bolesti.
Imuni sustav ili imunološki sustav: složeni sustav u tijelu odgovoran za borbu protiv bolesti. Njegova je primarna funkcija prepoznavanje stranih tvari u tijelu (bakterija, virusa, gljivica ili parazita) i razvijanje obrane od njih. Ova obrana poznata je kao imunološki odgovor. Uključuje proizvodnju molekula proteina koji se nazivaju protutijela za uklanjanje stranih organizama koji napadaju tijelo.
Imunosupresija: stanje kada imunološki sustav nije u stanju zaštititi tijelo od bolesti. Ovo stanje može biti uzrokovano bolešću (poput HIV infekcije ili raka) ili određenim lijekovima (poput onih koji se koriste u kemoterapiji). Pojedinci čiji je imunološki sustav ugrožen ne bi trebali primati živa oslabljena cjepiva.
Inaktivirano cjepivo: cjepivo od virusa i bakterija koje su ubijene fizičkim ili kemijskim postupcima. Takvi ubijeni organizmi ne mogu uzrokovati bolest.
Incidencija: broj novih slučajeva bolesti zabilježenih u populaciji tijekom određenog vremenskog razdoblja.
Infektivni agensi: organizmi sposobni za širenje bolesti (npr. bakterije ili virusi).
Infektivno ili zarazno: sposobno za širenje bolesti.
Inkubacija: razdoblje između kontakta sa zaraznim agensima (bakterijama ili virusima) i početka bolesti.
Inramuskularno: u mišić.
Izloženost: kontakt s infektivnim agensima (bakterijama ili virusima) na način koji pospješuje prijenos i povećava vjerojatnost bolesti.
Kalijev klorid, kalijeva sol: u prirodi se nalazi kao mineral silvin. Koristi se kao umjetno gnojivo, u proizvodnji fotografskih kemikalija, u spektroskopiji, u farmaciji, te za dobivanje ostalih kalijevih spojeva. U medicini se koristi za nadoknadu gubitka kalija. Postoji u obliku tableta i praška, a u hitnim stanjima može se dati u otopini kao spora infuzija.
Kalijev dihidrogenfosfat: anorganski spoj često korišten kao umjetno gnojivo, aditiv hrani i pomoćna tvar u lijekovima.
Kancerogenost ili karcinogenost: sposobnost neke tvari da izazove nastanak raka.
Kapljični put, kapljični prijenos: prijenos virusa bliskim kontaktom sa zaraženom osobom, odnosno respiratornim kapljicama koje su veće od 5 mikrometara, a nastaju prilikom govora, kašljanja, kihanja, pjevanja i sl. i u njima je prisutan uzročnik bolesti. Smatra se da je za prijenos bolesti kapljičnim putem potrebna udaljenost manja od 2 metra od zaražene osobe.
Karantena: izolacija osobe ili životinje za koju se sumnja da ima bolest kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti.
Kliničko ispitivanje lijeka: ispitivanje djelotvornosti i sigurnost lijeka ili kombinacije lijekova koje se provodi na ljudima u nekoliko jasno definiranih faza.
Kodon: slijed od triju nukleotidnih baza duž molekule glasničke ribonukleinske kiseline koji sadržava gensku šifru za određenu aminokiselinu koja se ugrađuje u polipeptidni lanac tijekom translacije. Nukleotidi određuju ribosomu gdje se je start (početak) proteina, koje će aminokiseline i kojim slijedom graditi određeni protein te određuje završetak proteina.
Kolektivna imunost: osim individualne zaštite koju postižemo cijepljenjem, dovoljnim obuhvatom populacije postižemo kolektivnu imunost. Ako je dovoljno stanovnika imuno na zaraznu bolest, njezino širenje od osobe do osobe bit će malo vjerojatno, pa će tako imuni pojedinci zaštititi neimune. Poznata je i kao imunost stada.
Komorbiditet: istodobna prisutnost dviju ili više bolesti
Konjugirano cjepivo: cjepivo u kojemu se nalaze dva spoja (obično proteini i polisaharidi) radi povećanja učinkovitosti cjepiva.
Kontraindikacija: stanje kod primatelja koje povećava rizik od ozbiljne štetne reakcije.
Konvalescentna plazma: krvna plazma osoba koje su preboljele bolest. Krvna plazma osoba koje su preboljele COVID-19 sadrži specifična protutijela koja neutraliziraju SARS-CoV-2.
Koprivnjača ili urtikarija: crveni tragovi na koži, obično popraćeni svrbežom. Može biti uzrokovana alergijom (npr. na hranu ili lijekove), stresom, infekcijom ili fizičkim agensima (npr. vrućina ili hladnoća).
(uključuje i SARS-CoV-2) : skupina virusa iz porodice Coronaviridae. Virusna čestica kuglasta je oblika promjera 120 do 160 nm, a šiljasti transmembranski glikoproteinski izdanci na ovojnici duljine 12 do 24 nm daju joj izgled krune. Genom čini jednolančana pozitivna RNK sastavljena od 26 do 32 tisuće nukleotida, što koronaviruse svrstava među RNK viruse s najvećim genomom. Virusna čestica sastoji se od četiri do šest strukturnih polipeptida, a među njima su četiri virusna proteina: protein šiljastih izdanaka (S-protein), nukleokapsidni protein (N), protein membrane (M) i protein ovojnice (E). Virus ulazi u citoplazmu stanice domaćina fuzijom virusne ovojnice i citoplazmatske membrane, posredovanjem S-proteina. Neki ljudski koronavirusi uzrokuju blage bolesti gornjega dišnog te probavnog sustava čovjeka, pa je koronavirus prvi put izoliran 1965. u respiratornom sekretu ljudi oboljelih od prehlade. Zoonotski koronavirusi (uzročnici zoonoza) potječu od životinja, a mogu se prenijeti na ljude i u njih prouzročiti zarazne bolesti. Pojavili su se u tri navrata u posljednjih 17 godina; SARS-CoV prouzročio je 2003. teški akutni respiratorni sindrom (SARS), sa smrtnošću od približno 10%, MERS-CoV 2012. bio je uzročnikom bliskoistočnoga respiratornog sindroma (MERS, engl. Middle East Respiratory Syndrome), sa smrtnošću od približno 37%, a 2019. SARS-CoV-2 (koji kao i SARS-CoV pripada rodu betakoronavirusa) uzrokovao je pojavu COVID-19 bolesti. Ti visokopatogeni virusi uzrokuju jak respiratorni sindrom, mogu izazvati ozbiljne upale donjega dijela dišnog sustava (pneumoniju i bronhiolitis) te u određenom postotku slučajeva dovesti i do smrti.
Koštana srž: meko tkivo smješteno unutar kostiju u kojemu se proizvode sve krvne stanice, uključujući one koje se bore protiv infekcije.
Kolesterol: lipid koji je prekursor žučnih kiselina i steroidnih hormona u viših sisavaca, sastavni dio stanične membrane koji određuje njezinu propusnost. Većinom se sintetizira u jetri, a manjim dijelom ulazi u tijelo apsorpcijom hrane. Nalazi se u Pfizerovom cjepivu Comirnaty.
Limfadenopatija: naziv za stanje abnormalnosti u veličini, konzistenciji i broju limfnih čvorova. Limfni čvorovi dio su imunološkog sustava ljudskog organizma, veličine oko 1 cm. Povećanje limfnog čvora može biti znak infekcije, malignog stanja ili bolesti nakupljanja.
Limfociti: male bijele krvne stanice koje pomažu tijelu da se obrani od infekcije.
Liofilizirano cjepivo: pripravak za cijepljenje u suhom obliku, pripravljen najčešće sušenjem i smrzavanjem (liofilizacijom). Prije primjene se mora rekonstituirati u otapalu.
Lipidi: heterogena skupina masnoća koje su sastavni dio stanične građe, netopljive su u vodi, lako se skladište u tijelu i služe kao izvor energije.
Makrofag: velika stanica koja pomaže tijelu da se obrani od bolesti tako što okružuje i uništava strane organizme (viruse ili bakterije).
Memorijska stanica, memorijski limfocit: limfocit nastao umnažanjem T-limfocita ili B-limfocita aktiviranoga specifičnim antigenom, čija je zadaća omogućiti brži razvoj snažnije imunosne reakcije pri ponovnom doticaju organizma s istim antigenom.
Mialgija: bol u mišićima
mRNA, glasnička ribonukleinska kiselina, glasnička RNK, gRNK: ribonukleinska kiselina koja prenosi informacije za biosintezu proteina.
Nanočestica: vrlo sitna čestica čije su dimenzije između 1 i 100 nanometara. Nanočestice se koriste u mnogim novijim onkološkim lijekovima.
Natrijev klorid: kuhinjska sol.
Natrijev hidrogenfosfat dihidrat: anorganska sol koja pomaže stabilizirati pH otopine.
Nereplikativni virusi: virusi koji se ne mogu replicirati (umnožiti u stanici).
Nukleozidi: prirodni spojevi sastavljeni od purinskih baza (adenin, gvanin) ili pirimidinskih baza (citozin, timin, uracil) te šećera riboze ili deoksiriboze. Njihovi su fosfati nukleotidi. Nukleozid-trifosfati preteče su nukleinskih kiselina u enzimskim reakcijama biosinteze DNK i RNK.
Nuspojava: svaka štetna i neželjena reakcija na lijek. To uključuje i nuspojave koje nastaju kao posljedica predoziranja, primjene izvan uvjeta odobrenja (“off-label”), pogrešne primjene, zlouporabe, medikacijskih pogrešaka, kao i nuspojave koje nastaju zbog profesionalne izloženosti.
Osipanje virusa ili shedding: mogućnost da cijepljena osoba zarazi osobu oslabljenog imunog sustava ili necijepljenu osobu uzročnikom iz cjepiva. Osipavanje virusa postoji, ali u jako maloj mjeri i samo kod nekih cjepiva. Cjepiva koja ne sadrže žive uzročnike ne mogu dovesti do osipavanja.
Pandemija: širenje zarazne bolesti u velikim zemljopisnim regijama, kontinentalnih ili globalnih razmjera (npr. HIV/AIDS, pH1N1).
Pasivna imunost: zaštita od bolesti pomoću protutijela koja proizvodi drugo ljudsko biće ili životinja. Pasivna imunost je učinkovita, ali zaštita je uglavnom ograničena i s vremenom se smanjuje (obično nakon nekoliko tjedana ili mjeseci). Na primjer, majčina protutijela prenose se na dojenče prije rođenja i privremeno štite dijete u prvih 4-6 mjeseci života.
Patogeni: organizmi (npr. bakterije, virusi, paraziti i gljivice) koji uzrokuju bolesti kod ljudi.
PCR test: koristi metodu poznatu kao polimerazna lančana reakcija. Daje precizne rezultate i kod osoba koje još ne pokazuju simptome bolesti, jer može uspješno prepoznati i vrlo male količine virusa. Prisutnost virusa dokazuje pronalaskom virusne RNK molekule, zbog čega virus može detektirati na manjem uzorku i prije nego što se razvije infekcija. Uzima se bris sluznice ždrijela/nosa, a rezultat PCR testa se općenito može očekivati unutar 36 sati od testiranja. PCR i ekvivalenti testovima nukleinske kiseline smatraju se najpouzdanijim načinom za određivanje nosi li osoba SARS-CoV-2. Pozitivan rezultat znači da je virusni genom definitivno prisutan, međutim ne utvrđuje je li osoba zarazna ili ne.
PEG, polietilen glikol, polieterski spoj: najznačajnije svojstvo svih PEG-a je topljivost u vodi, što ih čini prikladnim za bezbrojne različite aplikacije. Nalazi se u sastavu niza oralnih i injekcijskih lijekova.
Pireksija: febrilno stanje, vrućica.
Placebo ili slijepi preparat: inaktivna tvar ili preparat koji nema učinka.
Placebom kontrolirana studija, studija kontrolirana placebom: studija u kojoj kontrolna skupina ispitanika uzima placebo.
Plazmid: malena kružna molekula DNK koja živi u bakterijama.
Podlozno: nezaštićeno od bolesti.
Polisaharidna cjepiva: cjepiva koja se sastoje od dugih lanaca molekula šećera koji nalikuju površini određenih vrsta bakterija. Dostupna su polisaharidna cjepiva protiv pneumokokne bolesti.
Pretkliničko ispitivanje lijeka: ispitivanje biološke aktivnosti i toksičnosti potencijalnog novog lijeka ili kombinacije lijekova koje se provodi na izoliranim stanicama, tkivima ili organima te na pokusnim životinjama.
Probojnainfekcija: razvoj bolesti unatoč reakciji osobe na cjepivo.
Prodromalni stadij: vrijeme koje prethodi izbijanju bolesti.
Protein šiljka, protein S, S protein: (engl. spike protein) protein na površini virusa SARS-CoV-2 koji je virusu potreban da bi prodro u tjelesne stanice.
Protutijelo, antitijelo: protein koji se nalazi u krvi i nastaje kao odgovor na strane tvari (npr. bakteriju ili virus) koje napadaju tijelo. Protutijela štite tijelo od bolesti vezujući se za te organizme i uništavajući ih.
Pufer: mješavina kemijskih tvari koja može spriječiti promjenu kemijskih reakcija sredine u kojoj se nalaze.
Randomizacija ili nasumičnost: svrstavanje ispitanika u eksperimentalnu ili kontrolnu skupinu slučajnim odabirom kako bi se izbjegla nenamjerna pristranost.
Rekombinantna cjepiva: rezultat novih kombinacija genetskog materijala ili stanica; genetski materijal koji nastaje spajanjem segmenata DNK iz različitih izvora kako bi se dobila rekombinantna DNK. Rekombinantna DNK tehnologija služi za proizvodnju antigena, koji je po kemijskom sastavu bjelančevina. Umjesto da se virusi uzgajaju na staničnim kulturama, pa se iz njih postupcima purifikacije izdvajaju antigeni potrebni za poticanje imunosti, geni koji kodiraju proizvodnju tog antigena se ugrađuju u neku drugu vrstu (najčešće kvasnice), što omogućava proizvodnju antigena u većim količinama, po nižim cijenama i u kraćem vremenu.
Rekonstitiuiranje: kod cjepiva koja sadrže suhi (liofilizirani) dio i vodu za injekcije, otapanje liofiliziranog dijela cjepiva u otapalu/vodi za injekcije prije korištenja.
Retrovirusi: skupina virusa kojima genom čine dvije identične molekule jednolančane RNK. Sadrže enzim reverznu transkriptazu, pomoću koje se RNK prepisuje u DNK. DNK kopija virusne RNK ugrađuje se potom u genom stanice domaćina. Životni ciklus virusa nastavlja se transkripcijom ugrađene DNK, čime se stvara virusna genomska RNK i molekule mRNA koje upravljaju sintezom virusnih bjelančevina (među njima i enzima reverzne transkriptaze). Od sintetiziranih sastavnih molekula sastavljaju se nove virusne čestice koje se oslobađaju iz zaražene stanice i sposobne su inficirati nove stanice. Većina retrovirusa uzročnici su tumora u životinja i ljudi. U retroviruse se ubraja i virus humane imunodeficijencije, koji uzrokuje HIV bolest.
Reverzibilan: koji se može odvijati u oba smjera.
RNKvirus: virus koji ima RNK (ribonukleinsku kiselinu) kao svoj genetički materijal. Ova nukleinska kiselina je obično jednolančana RNK (ssRNA), mada se javlja i kao dvolančana RNK (dsRNA). Većina RNK virusa replicira svoju nukleinsku kiselinu u citoplazmi, dok DNK virusi to čine unutar jezgre. Značajne ljudske bolesti uzrokovane RNK virusima su ebola, SARS, bjesnoća, obična prehlada, gripa, hepatitis C, groznica Zapadnog Nila, poliomijelitis i male boginje.
Saharoza: obični jestivi šećer, disaharid izgrađen od glukoze i fruktoze koji se upotrebljava kao zaslađivač u prehrani.
Serokonverzija: razvoj protutijela u krvi osobe koja prethodno nije imala protutijela koja se mogu detektirati.
Serologija: mjerenje protutijela i drugih imunoloških svojstava u krvnom serumu.
Serološki test: test kojim se detektira prisutnost protutijela (specifični imuni odgovor), u slučaju bolesti COVID-19 na SARS-CoV-2 antigenske proteine u uzorku krvi. Organizam je protutijela razvio pri susretu s virusom i pozitivan rezultat na toj vrsti testova sugerira da je osoba ili preboljela infekciju ili bila u kontaktu s virusom.
Simptomatsko liječenje: uklanjanje ili ublaživanje simptoma bolesti koje se provodi u slučajevima kad nema lijeka za etiološku terapiju.
Sluznica: meko i vlažno tkivo koje obavija tjelesne otvore, napose usta, nos, rektum i rodnicu.
Soj, virusni soj: specifična verzija organizma. Predstavlja populaciju unutar vrste koja nosi skup svojstava pomoću kojih je raspoznajemo od ostalih populacija. Mnoge bolesti, uključujući HIV/AIDS i hepatitis, imaju više sojeva uzročnika.
Specifična stanična imunost: sposobnost CD8+, citotoksičnih limfocita, da ubiju zaražene stanice.
Stopa djelotvornosti: mjera kojom se opisuje koliko je cjepivo dobro u prevenciji bolesti.
Subklinička slika: prisutnost infekcije bez simptoma. Također poznata kao nevidljiva ili asimptomatska infekcija.
Subkutano: ispod kože.
Štetan događaj: svaki štetan i neželjen znak, simptom ili bolest (uključujući i odstupanja u laboratorijskim nalazima) vremenski povezan s primjenom lijeka, a koji uzročno-posljedično ne mora biti povezan s primjenom lijeka.
Titar: otkrivanje protutijela u krvi laboratorijskim testom.
Upala: crvenilo, oteklina, vrućina i bol koji su posljedica ozljede tkiva.
Uvjetno odobrenje lijeka: lijek je odobren za uporabu, ali se očekuju dodatni podaci o ovom lijeku. Nadležno tijelo (Europska agencija za lijekove) će barem jednom godišnje procjenjivati nove informacije o ovom lijeku te će se tekst sažetka opisa svojstava lijeka ažurirati prema potrebi.
Vazovagana sinkopa ili vazovagalna reakcija: reakcija autonomnoga živčanog sustava zbog osjećaja straha od igle, krvi, samoga zahvata i sl. Dovodi do gubitka svijesti.
Vektori: nosači koje koristimo prilikom ubacivanja genskog materijala u stanicu. Najčešće se za tu svrhu koriste virusni vektori (retrovirusi, adenovirusi itd.). Virusi su pogodni kao vektori jer su tijekom milijardi godina evolucije stekli i usavršavali aparat pomoću kojeg se mogu ubaciti u živu stanicu, integrirati svoj genetski materijal u genom stanice, te navesti molekularni aparat stanice da prepisuje njihove gene.
Viremija: prisutnost virusa u krvi.
Virulencija: relativna sposobnost patogena da prevlada tjelesnu obranu.
Virus: maleni organizam koji se množi unutar stanica i uzrokuje bolesti poput vodenih kozica, ospica, zaušnjaka, rubeole, hripavca i hepatitisa. Na viruse ne utječu antibiotici, lijekovi koji se koriste za ubijanje bakterija.
Voda za injekcije, voda za rekonstituciju: voda koja se dobiva iz pročišćene ili pitke vode metodama obrade koje prihvaća odgovarajuća farmakopeja. Namijenjena je pripravi lijekova za parenteralnu primjenu i pri tome se rabi kao pomoćno sredstvo, ali i za otapanje i razrjeđivanje tvari ili pripravaka za parenteralnu primjenu.